 |
|
|
Početnica za promatranje noćnog neba dalekozorom i teleskopom
(pripremio: Berislav Bračun)
Goli minimum su oči; dalekozor i planisfera je već puno bolje, dok dalekozor, teleskop i dobre karte neba
(bilo papirnate ili one dobivene na prijenosnom računalu)
već predstavlja punu "ratnu opremu" 
Idealno bi bilo na vrhu visoke planine, što dalje od izvora atmosferskih i svjetlosnih zagađenja. Na žalost, na takva mjesta ne možemo ići kad god poželimo.
Usred velikog grada, promatranje je prilično ograničeno - na vidiku nam ostaju veliki planeti, Mjesec te svijetli otvoreni ili kuglasti skupovi.
Dodatni problemi u gradu su jake turbulencije atmosfere zbog velike količine topline koju tisuće zgrada, nebodera, te ogromne asfaltne površine isijavaju, a ni atmosfera nije najčistija zbog industrije, automobila i sl.
|
| |
|
|
|
  Ukratko, određivanje najtamnije zvijezde vidljive golim okom. Na slici lijevo je zviježde Mali Medvjed (lat. Ursa Minor, skraćeno UMi), s označenim sjajem (magnitudom) određenih zvijezda (decimalne točke su izostavljene radi bolje čitljivosti).
|
| |
Zvijezda magnitude 2.1 je svijetlija od zvijezde magnitude 5.4. Isto tako, objekt magnitude -1.5 svijetliji je od objekta magnitude 2.1.
U idealnim uvjetima, golim okom možete vidjeti zvijezde do magnitude 6.8, s 50 mm dalekozorom zvijezde magnitude 9.5. S teleskopom od 100 mm, vide se zvijezde magnitude 11.8, a od 200 mm zvijezde sve do 13.3 magnitude.
Ako je pun Mjesec, ili ste blizu grada, granična magnituda može biti oko 3.2 što znači da neće biti lako pronaći i promatrati tamne galaksije i maglice.
Usporedimo kartu Malog Medvjeda s onime što vidimo golim okom na nebu. Pronađite najtamniju zvijezdu s karte s onom na nebu, te pogledajte koje je magnitude. Upravo ste odredili graničnu magnitudu
|
|
Najbolje bi pojam seeing bilo prevesti kao vidljivost detalja. Određuju ga turbulencije u atmosferi: mirna atmosfera daje stabilnu i detaljnu sliku na velikim povećanjima, a turbulentna atmosfera neoštru, "kuhajuću" s malo detalja.
Postoji sustav određivanja vrijednosti vidljivosti pomoću difrakcijskih prstenova vidljivih kroz teleskop oko zvijezda. Za naše potrebe, bit će dovoljno pojednostaviti vidljivost na dobru ili lošu  . |
| |
 |
Da predočimo o čemu se radi, pogledajte ove dvije fotografije Jupitera. Gornja slika prikazuje Jupiter na velikom povećanju, prilikom dobre vidljivosti. Slika je oštra, stabilna i s mnoštvom detalja. Za lošeg seeinga, Jupiter izgleda kao na donjoj fotografiji: mutan, bez detalja, te izgleda kao kad bi gornju sliku bacili u lonac skoro proključale vode. |
 |
Zaključak:
Loša vrijednost granične magnitude (svjetla pozadina neba) znači da će biti otežano ili onemogućeno promatranje tamnih deep-sky objekata (iz dubokog svemira), a loša vidljivost će ograničiti maksimalno upotrebljivo povećanje koje se koristi prilikom promatranja Mjeseca, planeta i dvojnih zvijezda |
| |
| |
|
| Što manje zraka - to bolja vidljivost ili seeing! |
 Na ilustraciji desno vidimo kolika je razlika u putu svjetlosti kroz zrak s nebeskog objekta do našeg teleskopa ako je usmjeren na 25 stupnjeva elevacije ili ako je usmjeren u zenit.
 Ako kažemo da je npr. Saturn u zenitu, to znači da se nalazi ravno iznad glave promarača, na najvišem dijelu neba.
Koristite tu razliku i promatrajte (naročito na velikim povećanjima) kada je objekt visoko na nebu. Teleskop malog promjera je manje osjetljiv na seeing od velikog, a ako promatrate dalekozorom, seeing vas ne treba zabrinjavati .
|
| |
|
Prije nego krenete, dobro obucite i sebe i optiku jer je tijekom noći hladno. Zimi obavezno uzmite rukavice i kapu, a ljeti vestu s dugim rukavima, makar vam se činilo da vam neće trebati. Dok promatrate, mirujete satima i brzo će vam biti hladno ako se dobro ne obučete!
Optički instrumenti ne vole prašinu i udarce - zato ih dobro zatvorite i zaštitite da se ne oštete.
Treba vam još mala svjetiljka crvenog svjetla da možete čitati karte, lakše rukovati opremom, a da ne uništite noćni vid.
U mrak! Što manje svjetla oko vas, to bolje. Naravno, ako želite nešto pogledati nakratko, nije nužno voziti se 50 ili 100 kilometara. Ako se planira ozbiljnije promatranje, bilo bi dobro pronaći adekvatno mjesto.
Planinarski domovi su odlične lokacije jer su daleko od svjetlosnog zagađenja, često pristupačne uređenim cestama, a u domu se može i prespavati.
Možda vi ili netko od prijatelja ima kuću na selu? Ruralne sredine nisu toliko svjetlosno zagađene kao gradovi.
Treba pripremiti optiku i promatrača. Budite barem pola sata u mraku da vam se oči potpuno priviknu na mrak.
Sto se tice pripremanja optike, oni s dalekozorima imaju najmanje posla:
izvadite dalekozor iz futrole, te ga stavite s remenom oko vrata.
Za teleskope je malo drugačije. Treba sastaviti i podesiti montažu, podesiti tražilac (finderscope), provjeriti kolimaciju (vlasnici Newtoniana), te ostaviti teleskop da se temperatura optike izjednači s temperaturom okoline.
Refraktori se brzo izjednače, za 5 do 10 minuta. Newtonianima treba više vremena, oko 15-20 minuta za male, te sve do 1h za velike teleskope.
Vlasnici katadioptera čekaju najduže: u pravilu oko 1h, a a više za velike instrumente.
Ako pokušate promatrati kroz "vrući" teleskop na većim povecanjima, dobit ćete isti efekt kao kod loše vidljivosti.
Najlakše je pronaći objekte koje vidite golim okom. kao npr. Mjesec, veliki planeti, te veliki otvoreni galaktički skupovi. Usmjerite teleskop na objekt pomoću tražioca.
Kako pronaći npr. tamnu galaksiju koja se ne vidi golim okom, a ne vidi se ni u tražiocu  ?
Želimo npr. promatrati galaksiju M101. Golim okom vidimo zviježde Velikog Medvjeda, ali ne i samu galaksiju jer je pretamna.
Pogledamo li kroz tražilac teleskopa, vidimo ovakvo područje u blizini galaksije:
|
 |
| |
Pogledajmo na karti gdje se nalazi galaksija M101.
Također, uočite da do same galaksije imamo "stazu" od tamnijih zvijezda od svjetle dvojne zvijezde Mizar - Alcor. Postavimo Mizar- Alcor u središte tražioca, te idemo od zvijezde 1 do zvijezde 4 dok ne dodjemo do same galaksije (5). Zadnji skok zahtijeva preciznost, jer ne vidimo samu galaksiju u tražiocu. Ali, ako pogledamo kartu, vidimo da je razmak između zvijezde označene s 3 i 4 vrlo sličan razmaku od zvijezde 4 do galaksije. Napravimo upravo takav skok. |
Napomena: Ako printate karte neba s računala, pazite da okrenete orijentaciju prema vašem tražiocu i teleskopu.
Astronomski teleskopi najčešće imaju obrnutu sliku: slika je okrenuta s lijeva na desno, te s odozdola na gore.
Ako ste kupili zvjezdani atlas s ispravnom slikom, možete si pomoći tako da stavite svoju crvenu svjetiljku ispod preklopljene stranice koju koristite, a atlas okrenite naglavce.
Tako ćete dobiti prikaz istovjetan s onim u teleskopu, s osvjetljenjem kroz papir. |
Teleskop je usmjeren točno kamo treba, u fokuseru nam je okular najmanjeg povećanja, ali
ne vidimo ništa. Ili skoro nista?  Galaksija M101 je magnitude 7.4 i promjera gotovo kao puni Mjesec - kako to da je tako loše vidljiva?
Upravo zato što je velikog prividnog promjera, a magnituda od 7.4 je UKUPNI sjaj cijele galaksije.
Da se radi o zvijezdi iste magnitude, vrlo lako bi ju vidjeli u tražiocu od 30 mm, ali kako je sjaj raspoređen po velikoj površini teško je uočiti objekt. M101 ima magnitudu površine (surface brighness) od samo 14! Da bi vidjeli ovu galaksiju , imamo 2 mogucnosti:
1. kupiti VELIKI teleskop
2. malo prostudirat anatomiju ljudskog oka i poslužiti se malim trikom :-)
Rožnica oka nije svugdje ista. U sredini su osjetnici koji najbolje razlučuju detalje, međutim oni koji su osjetljivi na razinu svjetla nalaze se oko središta:
|
| |
 |
|
 |
Slika lijevo otprilike odgovara onome što bi vidjeli kroz 150 mm teleskop na malom po vecanju (oko 30x) ako usmjerimo pogled u središte vidnog polja. Galaksija se jedva nazire. Ali, ako skrenemo pogled primjerice u gornji desni kut vidnog polja, odjednom ćemo galaksiju puno bolje vidjeti: slika koju vidimo bit će i do dvostruko svjetlija od one gledane direktno u sredinu vidnog polja. Oči su različite od osobe do osobe, te pokušajte skrenuti pogled u različitim pravcima i probajte naći u kojem položaju vam je oko najosjetljivije.  |
| |
Također, pokušajte i s drugim okom. Moguće je da vam jedno oko bolje reagira na skretanje pogleda.
Ovo vrijedi i za promatranje dalekozorom.
|
|
|
|
|
