Površan pogled u noćno nebo golim okom ne otkriva ništa više od Mjeseca, nekoliko planeta i bezbroj zvijezda različitog sjaja. No, čak i najjednostavniji teleskop ili durbin astronomu amateru otkriva potpuno novi
svijet.

Objekti u Sunčevom sustavu

Najuočljivije objekt na noćnom nebu je svakako Mjesec. Golim okom je na Zemljinom jedinom prirodnom satelitu moguće uočiti svijetlija i tamnija područja. Tamnija se područja zovu "mora". Oni sa izvrsnim vidom mogu za
punog mjeseca uočiti i svijetlije područje oko kratera Tycho iz kojeg se šire zrake materijala izbačenog udarom koji je stvorio krater. Pogled kroz okular otkriva velik broja kratera svih veličina, planinske lance, pukotine i zrake.

Golim okom je moguće vidjeti i 6 planeta. Merkur i Venera nalaze se na putanjama unutar Zemljine putanje, pa ih je moguće vidjeti samo pred zoru i/ili u sumrak. Mars se nalazi izvan Zemljine putanje, pa ga se može ponekad
vidjeti i u ponoć, kao i sve ostale vanjske planete - Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton.

Jupiter i Saturn u teleskopu pružaju najviše. Osim zbog 4 galilejanska satelita, Jupitera vrijedi pogledati i zbog njegovih pojaseva te velike crvene pjege, dok se Saturn ističe svojim prstenovima.

Uran je moguće vidjeti golim okom, a Neptun već uz pomoć malog dvogleda. Oba planeta u teleskopu izgledaju kao mali plavičasti ili plavozeleni diskovi. Pluton se vidi samo u najvećim amaterskim teleskopima i to samo kao točka.

Pored 9 velikih planeta, Sunčev sustav sadrži i bezbroj malih planeta - asteroida. Neki od najvećih asteroida mogu se, kad su u opoziciji, ugledati i golim okom ili dvogledom. Ni najbolji teleskopi ne mogu vam pokazati
detalje na povrsini asteroida jer su asteroidi premali i predaleki. S vremena na vrijeme, iz dubina vanjskog dijela Sunčevog Sustava, spusti se prema Suncu i poneki komet.

komet Hale-Bopp

Dolaskom u toplije krajeve, kometi razvijaju rep od plina i prašine koji se na našem nebu može protezati i više desetaka stupnjeva u duljinu. Komet se pri svakom prolasku pored Sunca polako troši i raspršuje po svojoj putanji dok se ne pretvori u prsten rijetkog plina i prašine. Prolaskom Zemlje kroz ovaj rijetki oblak, dolazi do meteorske kiše. Čestice se sudaraju sa Zemljinom atmosferom, pri čemu sagorijevaju. Ta se pojava zove meteor. Kod meteorskih kiša svi meteori prividno izviru iz jedne točke na nebu (tzv. radijant).

Meteorska kiša 'kvadrantidi'

Razvojem raketne tehnologije, astronomi amateri dobili su još jednu zanimaciju - praćenje umjetnih satelita. Ako se želite okušati i u tome, preporučujemo vam da počnete od ove adrese: www.heavens-above.com.

Duboki svemir

Ako živite malo dalje od većih izvora svjetlosnog zagađenja, lako ćete, čak i u noći punog mjeseca, zamijetiti bijelu vrpcu od zvijezda koja presijeca nebo. Mliječni put je zapravo naša vlastita galaksija gledana iznutra. Središte naše galaksije nalazi se u pravcu zviježđa Strijelac, pa u tom smjeru nalazimo najviše interesantnih objekata.

Unutar Mliječnog Puta mogu se pronaći određena magličasta područja se koja ni s najvećim povećanjem ne mogu razlučiti u pojedinačne zvijezde. To su difuzne maglice, veliki oblaci plina od kojeg se stvaraju novi skupovi zvijezda. Najpozantija difuzna maglica je Orionova maglica koja se može vidjeti i golim okom.
	Difuzna maglica "Trifid" (M20) u Strijelcu

Najpoznatija tamna maglica: "Konjska glava" u Orionu

U Mliječnom putu mogu se pronaći i tamne "rupe", područja sa prividno manjom gustoćom zvijeda. To su tamne maglice, oblaci plina ispred glavnine Mliječnog Puta koji nam zaklanjaju pogled prema zvijezdama u pozadini.

Planetne maglice su rijetke ljuske od plina koje je zvijezda izbacila u posljednjoj fazi svog života (faza crvenog diva). Najčešće su oblika prstena, šupljeg valjka ili kugle. Sa zemlje se vide pod kutem od jedva nekoliko lučnih sekundi i potreban je teleskop i da bi ih se razlikovalo od zvijezda.

Planetna maglica "Prsten" (M 57) u Liri

Neke od poznatijih i najbolje vidljivih planetnih maglica su Bučica (M27), Prsten (M57), Eskim, Plava Grudva Snijega i Heliks.

Supernove, eksplozije masivnih zvijezda, također za sobom ostavljaju ljuske plina. Za razliku od običnih planetnih maglica, ostaci supernovi su često (iako ne uvijek) nepravilnog oblika. Najpoznatiji ostatak supernove je maglica Rakovica u Biku, koja je vidljiva s teleskopima iznad 100mm. Rakovica je ostatak eksplozije supernove koju su naši preci promatrali 1054. godine.

Mnoge zvijezde u našoj i drugim galaksijama su udružene u grupe koje nazivamo skupovi ili jata. Prvu grupu čine otvoreni skupovi - grupe od nekoliko desetaka do nekoliko tisuća slabo vezanih zvijezda. U otvorenim skupovima nalazimo relativno mlade zvijezde. Ove je skupove moguće pronaći samo u i oko Mliječnog puta. Mnogi otvoreni skupovi lako su vidljivi i golim okom. Najpoznatiji otvoreni skupovi su Plejade i Hijade u Biku.

Najpoznatiji otvoreni skup Plejade (Vlašići, M45) u Biku

Druga vrsta skupova zvijezda su kuglasti skupovi, stotine tisuća zvijezda zbijenih u gusto jato. O ovim skupovima nalazimo najstarije zvijezde u galaksiji. Kuglasti skupovi obilaze središte galaksije krećući se kroz njen halo. Najviše ih je u zviježđu Strijelca. U idealnim promatračkim uvjetima, neki se kuglasti skupovi mogu pronaći i bez optičkih pomagala.

Kuglasti skup M13 u Herkulu jedini se može, u idealnim uvjetima, vidjeti golim okom

Naša galaksija Mliječni put je samo jedna od milijardi galaksija u svemiru. Uz pomoć teleskopa je moguće vidjeti mnoge galaksije, a samo jedna (Andromedina) je vidljiva golim okom (ako ste daleko od izvora svjetlosnog zagađenja).

Andromedina galaksija (M 31) zauzima na nebu prostor višestruko veći od Mjesečevog diska

Iako se, na prvi pogled, čini da su sve zvijezde međusobno jednake, te da astronom amater nema razloga promatrati ih, to nije u potpunosti točno. Dvojne zvijezde, pogotovo ako ih čini par zvijezda znatno različitih boja,
mogu biti vrlo zanimljiv prizor. Albireo (tirkizno-narančasti par, slika desno) u Labudu je po mnogima najljepša dvojna zvijezda.

Mnoge zvijezde mijenjaju svoj sjaj - neke periodično, a neke nepravilno. Iako su u mnogim granama astronomije profesionalci potpuno istisnuli astronome amatere, to nije slučaj kod praćenja promjenjivih zvijezda.